Misao iz Evanđelja dana
Isus uvijek pokazuje svoju brižnu brigu za nas govoreći: ”Neka se ne uznemiruje srce vaše!”.
Isus obećava da je otišao prije nas kako bi pripremio mjesto pomažući nam shvatiti da smo više od našeg ljudskog iskustva te da se sve naše potrebe mogu pronaći u njemu. ”Ja sam Put, Istina i Život.”
Priznajući našu ljudskost uvjereni smo da smo više od našeg života na zemlji, da nismo sami ili napušteni od Boga. Dolazim takav kakav jesam Bogu predajući sve svoje nevolje.
IV. vazmeni tjedan
Petak, 5. 05. 2023.
ČITANJA:
Dj 13,26-33; Ps 2,6-11; Iv 14,1-6
IMENDANI:
Hilarije, Anđeo, Peregrin, Maksim, Irena
Prvo čitanje:
Dj 13, 26-33
Uskrisivši Isusa, Bog je ispunio obećanje.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Kad je Pavao došao u Antiohiju pizidijsku, govoraše u sinagogi: »Braćo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se među vama Boga boje, nama je upravljena ova Riječ spasenja. Doista, žitelji Jeruzalema i glavari njihovi ne upoznaše Isusa ni riječi proročkih što se čitaju svake subote pa ih, osudivši ga, ispuniše. Premda ne nađoše nikakva razloga smrti, zatražiše od Pilata da ga smakne. Pošto pak izvršiše sve što je o njemu napisano, skinuše ga s drveta i položiše u grob. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih. On se mnogo dana ukazivao onima koji s njim bijahu uzašli iz Galileje u Jeruzalem. Oni su sada njegovi svjedoci pred narodom.«
»I mi vam navješćujemo evanđelje: obećanje dano ocima Bog je ispunio djeci, nama, uskrisivši Isusa, kao što je i pisano u Psalmu drugom:
Ti si Sin moj, danas te rodih.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 2, 6-11
Pripjev: Ti si Sin moj, danas te rodih.
»Ja kralja svog postavih
nad Sionom, svojom svetom gorom.«
Obznanjujem odluku Gospodnju:
Gospodin mi reče:
»Ti si sin moj, danas te rodih.
Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu,
i u posjed krajeve zemaljske.
Vladat ćeš njima palicom gvozdenom,
i razbit ih kao sud lončarski.«
Opametite se sada, vi kraljevi,
urazumite se, suci zemaljski.
Služite Gospodinu sa strahom,
s trepetom se pokorite njemu.
Evanđelje:
Iv 14, 1-6
Ja sam Put i Istina i Život.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Neka se ne uznemiruje srce vaše!
Vjerujte u Boga
i u mene vjerujte!
U domu Oca mojega ima mnogo stanova.
Da nema, zar bih vam rekao:
‘Idem pripraviti vam mjesto’?
Kad odem i pripravim vam mjesto,
ponovno ću doći i uzeti vas k sebi
da i vi budete gdje sam ja.
A kamo ja odlazim, znate put.«
Reče mu Toma:
»Gospodine, ne znamo kamo odlaziš.
Kako onda možemo put znati?«
Odgovori mu Isus:
»Ja sam Put i Istina i Život:
nitko ne dolazi Ocu osim po meni.«
Riječ Gospodnja.
Promišljanje:
Stoga obećaje svojima kod Oca trajni boravak. Već im je obećao da će i oni biti s njime gdje je i on (12,26). Prethodno ga je Petar pitao, kamo to on odlazi? (13,36). Apostolu Tomi to je nejasno, pa ponovno pripituje Gospodina. Njemu odgovor visi u zraku: Kako bismo poznavali put, kad ne znamo konačnoga cilja? – Onda Isus otvara karte do kraja: “Ja sam u osobi i cilj, i put do cilja!” To njegovo JA SAM obuhvaća oboje: I pristup k Ocu, k Božjoj istini kao i pristup k istinskome životu.
U Starome zavjetu Bog je objavio svoje ime Mojsiju iz gorućega grma: “Ja sam koji jesam!” – Ovdje je Isus konačna objava Božjega Imena. U Isusu se objavljuje sami Bog. Isus kao Božji Sin posrednik je Božje vječne istine i života. Isus kao “Svjetlo svijeta” – tu, na Isusovu licu i Isusovoj osobi zrači Božja istina u tami i neznanju svijeta, u moru laži. Time je Isus put do Boga. On je i Božji život među nama. Čovjek može otkriti put do Boga jedino s pomoću Isusa. S pomoću njega, preko njega, s njime. Bog nije Bog za sebe, nego je on to za one koje ljubi.
U Starome zavjetu Tora – Mojsijev zakon bijaše put do Boga. Ovdje Isus stupa namjesto Mojsijeva zakona i sažimlje sve u svojoj osobi. ‘Nitko ne dolazi Ocu osim po meni’, reći će Isus. Jedino je u Isusu Bog čovjeku dostupan. To je ono što se htjelo izraziti i u dokumentu Zbora za nauk vjere “Dominus Jesus” prije desetak godina. Jedini je Isus posrednik između Boga i ljudi, Isus kojega naviješta Crkva i koji je u Crkvi. On je odgovor na sva čovjekova filozofska pitanja i životna traganja.
Vjerovati znači biti u takvu odnosu prema Isusu Kristu da taj Isus postane temeljem moga vlastitoga bića i života, da postane početkom i svršetkom, alfom i omegom svega moga i tvoga, svih naših kretnja i nakana. On treba biti mjerilom i snagom moga života. U kolikoj ćemo to mjeri postati, zavisi od vjernosti spremnosti na žrtvu i odricanje. Stoga vjernik ne može jednostavno kazati za sebe kako je on kršćanin, nego se trudi takvim postati. U mjeri u kojoj on to postaje, otvaraju mu se vrata života, biva prihvaćen u Kristov krvotok. Dubinu riječi o putu, istini i životu nemoguće je iscrpsti. Isus nas uključuje u svoju sudbinu, postajemo dionici njegove naravi i života. Živeći u Kristu vjernik ide putem, jedinim bitnim, ide iz okova ovozemaljskoga u slobodu novoga stvorenja. Sve poprima novu protegu i kakvoću, iskorak iz uhodanoga u novo, pretvorba u samoga Gospodina.
Kako to predočiti, tu novinu puta s Isusom? Primjerice, ako živimo s drugima u zajedništvu a istodobno mislimo na Isusa Krista, ako pokušavamo shvatiti Isusa, s Njime razgovarati – onda će i naše ophođenje s ljudima biti drukčije. Ne u smislu da ćemo imati neku tajanstvenu moć ili silu nad njim ili da ćemo biti bezgrješni. Možda ćemo biti strpljiviji, razumniji, bolji, dobrostiviji, možda ne ćemo onako olako se na druge otresati ili pokazivati svoju osionost i agresivnost. Čovjek poprima novu kvalitetu života, usmjeruje sve svoje prema Kristu. Ne mora mijenjati svoje zvanje, ali će njegov posao i zvanje poprimiti novu dimenziju, kristovsku. Sve stvari ostaju iste, ali ipak ne ostaju iste. Sve u Kristovu ozračju poprima novu dimenziju, brige postaju manje, boli i nevolje života snošljivije, čovjek pobjeđuje mnogo toga što inače ne bi mogao u normalnim okolnostima.
Po Kristu postaje moguće biti kršćaninom. Unatoč stalnim prigovorima i nedostatnostima, unatoč stalnim predbacivanjima svijeta. Svijet ne želi Krista, pa time ni kršćane. Oni su smetnja i prigovor, oni su živa osuda onoga što je svjetsko, u svijetu i od svijeta. Krist je pobijedio svijet i ta je pobjeda zajamčena i onima koji su njegovi. Stoga Isus svoje uvjerava upravo na Posljednjoj večeri kako se moraju radovati što on odlazi. Odlazi s jasnom zadaćom, vratiti se i povesti ih za sobom. Izravno k Ocu.
Isus je istina. Logos je istina svih stvari. Zato je on i istina o mojemu i tvojemu životu, u njemu je moja udomljenost, moj stan. U njemu se moram potražiti želim li pronaći ono svoje bitno, autentično. Nije to nikakva čarolija ili opsjenarski, mađioničarski trik, nego početak novoga bivovanja koje Isus omogućuje. Život je trajna borba, a kršćani su borci. Tako su govorili stari oci. Svatko je od nas bojno polje, areopag, na kome se bije bitka života. Ishod je zajamčen stanemo li na Isusovu stranu i bude li on nutarnja snaga, pogonsko pero i tajna našega života.
Isus, zatim, naglašava da je on Put u nebo. Ne radi se o tome da on tek pokazuje put; on jest put. Spasenje je u Osobi. On je jedini put i nitko ne dolazi Ocu osim po njemu. Put do Boga ne vodi preko Deset zapovijedi, Zlatnog pravila, obreda, crkvenog članstva – nego samo i jedino preko Krista.
Zatim, Gospodin je Istina – On je utjelovljenje istine i oni koji imaju Krista, imaju istinu. Krist Isus je i Život. On je izvor života, i duhovnog i vječnog. Oni koji ga prime imaju vječni život zato što On jest život.
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr.
