Misao iz Evanđelja dana.
Isus želi svijet u kojem prevladavaju ljubav, prijateljstvo i uključivanje.
Ali nalazimo se u svijetu dominacije, korupcije, osvete i isključivanja. Da bismo imali hrabrosti donijeti ispravne odluke, moramo biti čvrsto utemeljeni u prijateljstvu i Isusovoj podršci.
Nitko od nas ne voli da ga se mrzi, ali rečeno nam je da ne očekujemo lak život u nasljedovanju Isusa. On ne obećava da ćemo biti uspješni kada se zalažemo za istinu, ali trebamo biti dostupni, vjerni i puni ljubavi. Borba za svjedočenje evanđelja produbit će zajedništvo između Isusa i nas. ”Zajedno smo u ovome.”
V. vazmeni tjedan
Subota, 13. 05. 2023.
ČITANJA:
Dj 16,1-10; Ps 100,1b-3.5; Iv 15,18-21
IMENDANI:
Servancije, Agneta, Janja, Gema
Prvo čitanje:
Dj 16, 1-10
Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Stiže Pavao u Derbu i Listru. Ondje, gle, bijaše učenik neki imenom Timotej, sin neke pokrštene Židovke i oca Grka. Uživao je dobar glas među braćom u Listri i Ikoniju. Pavao htjede da on pođe s njime pa ga uze i obreza zbog Židova koji bijahu u onim mjestima. Jer svi su znali da mu je otac Grk.
I kako su prolazili gradovima, predavali su im za opsluživanje odredbe koje su apostoli i starješine utvrdili u Jeruzalemu. Tako se Crkve učvršćivahu u vjeri i broj im se danomice povećavao.
Prođoše Frigiju i galacijski kraj jer ih je Duh Sveti spriječio propovijedati riječ u Aziji. Kad su došli do Mizije, htjedoše u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov. Onda prođoše Miziju i siđoše u Troadu.
Noću je Pavao imao viđenje: Makedonac neki stajaše i zaklinjaše ga: »Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!« Nakon viđenja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navješćivati im evanđelje.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 100, 1b-3.5
Pripjev: Kliči, Gospodinu, sva zemljo!
Kliči, Gospodinu, sva zemljo!
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite
s radosnim klicanjem!
Znajte da je Gospodin Bog:
on nas stvori, i mi smo njegovi,
njegov smo narod i ovce paše njegove.
Jer dobar je Gospodin,
dovijeka je ljubav njegova,
od koljena do koljena vjernost njegova.
Evanđelje:
Iv 15, 18-21
Vi niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ako vas svijet mrzi,
znajte da je mene mrzio prije nego vas.
Kad biste bili od svijeta,
svijet bi svoje ljubio;
no budući da niste od svijeta,
nego sam vas ja izabrao iz svijeta,
zbog toga vas svijet mrzi.
Sjećajte se riječi koju vam rekoh:
‘Nije sluga veći od gospodara.’
Ako su mene progonili,
i vas će progoniti;
ako su moju riječ čuvali,
i vašu će čuvati.
A sve će to poduzimati protiv vas
poradi imena moga
jer ne znaju onoga koji mene posla.«
Riječ Gospodnja.
Promišljanje:
Kršćani jesu doduše u svijetu, žive u svijetu i sve sa svijetom dijele, ali nisu od ovoga svijeta, veli ranokršćanski spis Poslanica Diognetu. Što je duša u tijelu, to su kršćani u svijetu! I njima nije dopušteno uzmaknuti sa svoga stražarskoga mjesta. Oni moraju biti uvijek budni i upozoravati na opasnosti. – Svijet mrzi, ne podnosi i ne trpi kršćane, kao što ni tijelo ne podnosi dušu – tako isti spis Diognetu. Isus izričito govori o mržnji svijeta prema učenicima.
Dok je u čitanjima iz Evanđelja proteklih dana prevladavala riječ ljubav, Isus sada
govori o mržnji. Radi se o mržnji kojom svijet mrzi Isusa i njegove učenike. Premda je Isus došao da svijet spasi, nije ga čitav svijet upoznao i primio. Uz one koji su prihvatili Isusovu riječ postoji i svijet koja se Isusu protivi i odbacuje ga. Isus kaže i zašto: jer ne znaju onoga koji ga je poslao. Svijet koji ne priznaje Boga ne prihvaća Kristovu ljubav. Rezultat je mržnja koja se realizira u proganjanju Isusa i njegovih učenika. Što su učenici bliže Isusu, to su i progoni veći. Isus kaže učenicima da bi ih svijet ljubio kad bi oni bili od svijeta. Njih je Isus izabrao iz svijeta. Oni svijetu više ne pripadaju. Razmišljaju i djeluju drukčije od svijeta, a svijet je samodopadan i mrzi sve što nije njegovo. To objašnjava zašto svijet s jedne strane želi ostaviti dojam otvorenosti i visoke tolerancije prema drugomu i drukčijemu, a zapravo je isključiv i nesnošljiv prema svemu što mu se ne sviđa. Onaj izraz „govor mržnje“ autoportret je upravo takvoga svijeta.
Ovdje je potrebno i jedno jezično pojašnjenje na temelju izvornoga grčkoga teksta evanđelja. Kad Isus kaže učenicima „svijet bi svoje ljubio“, u hrvatskom prijevodu upotrijebljen je isti glagol „ljubiti“ kao i na mjestima gdje Isus govori o svojoj ljubavi i ljubavi svojih učenika. Ali u izvornom grčkom tekstu nije tako. Kad Isus govori o svojoj ljubavi i o ljubavi kojom trebaju ljubiti njegovi učenici upotrebljava se glagal agapao ili imenica agape. A kada ovdje govori o ljubavi kojom svijet ljubi svoje, upotrebljava se glagol fileo (imenica glasi filia). Postoji bitna razlika između te dvije ljubavi.
Agape je ljubav koja ne ovisi o tome kako će joj biti uzvraćeno. To je ona ljubav koja polaže život za svoje prijatelje, koja nikad ne prestaje (1Kor 13,8), koja se nikada se ne može pretvoriti u mržnju pa je zato sposobna ljubiti i svoje neprijatelje. Filia, naprotiv, premda po sebi nije negativna, nije tako savršena. To je ljubav koja je emocionalno ovisna o onomu koga ljubi. Ona može prestati, promijeniti se i tom se ljubavlju ne može ljubiti neprijatelje. Zato svijet, koji nije upoznao agape, one koje mu ne pripadaju smatra svojim neprijateljima i jednostavno ih ne može ljubiti. To je realnost koje Isusovi učenici trebaju biti svjesni
Stoga, nakon što čovjek pročita današnje evanđelje postaje mu jasnije zašto je Isus svojim učenicima više puta govorio neka se ne uznemiruju, ne boje i ne straše. Neka nikoga ne mrze, pa ni svijet čiju mržnju i progone nose kao teret svoje pripadnosti Isusu Kristu, Sinu Božjemu. Samo neka sve ljube njegovom agapičnom ljubavlju i tako će postati dionici njegove pobjede nad svijetom (Iv 16,33).
Kršćanstvo je najkorjenitiji obrat, najsnažniji prevrat otkako je ljudske povijesti. Ili – ili, iz ljubavi prema Bogu, iz ljubavi prema čovjeku. Ne popustiti svijetu ni za dlaku na štetu Isusove riječi i osobe. To bijaše ona nutarnja dinamika i sila koja je svladala svijet. Što je danas od toga preostalo u svijesti vjernika i Crkve?
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral .hilp.hr
