Svatko tko je u katoličkom svijetu proglašen blaženim de facto je svet, blaženika se časti na razini mjesne crkve,
a sveca se uzdiže na čast opće, piše Darko Pavičić u kolumni za Večernji list.
Kolumnist Večernjeg lista Darko Pavičić analizirao je izjavu pape Franje koji je u zrakoplovu razgovarao s novinarima te na pitanje dopisnika Večernjeg lista Silvija Tomaševića o proglašenju Alojzija Stepinca svetim kazao kako ga zanima istina. U potrazi za istinom Papa je, kako je istaknuo, molio za pomoć srpskog patrijarha Irineja.
Prenosimo analizu kolumnista Večernjeg lista:
Ponovno šok za hrvatske katolike oko Stepinčeve kanonizacije. Papa Franjo ovoga puta, na povratku iz Bugarske i Makedonije, na upit našeg novinara, nedvosmisleno je poručio da do kanonizacije još neće doći. Čak i bez obzira na to što se mislilo da je zadnja prepreka uklonjena nakon završetka rada mješovite komisije Hrvatske biskupske konferencije i Srpske pravoslavne crkve, koju je upravo osnovao papa Franjo, kako bi se došlo do istine o liku i djelu kardinala Stepinca.
No, papa veli da istinu o Stepincu još treba tražiti. Nažalost, nije rekao koju i zašto, pa se osjećaj gorčine iz svih ovih godina čekanja dodatno produbio, jer je Sveti Otac rekao kako tu istinu on traži u suradnji sa Srpskom pravoslavnom crkvom, za koju, kao što se zna, postoji isključivo jedna „istina“, a to je da je Stepinac „ustaški vikar“ te je zbog te „istine“ izrazito neprijateljski nastrojena prema Stepincu. A kako s neprijateljem tražiti istinu, doista je teško odgonetnuti.
Napeto među pravoslavnima
No tu se krije i dio odgovora u razumijevanju ovakvoga papina stava. A to je da za njega SPC nije neprijatelj. Pokazao je to sad i u susretima s pravoslavnim crkvama u Bugarskoj i Makedoniji, odakle se upravo vratio. Pokazuje to sve vrijeme svojeg pontifikata i na mnogima začuđujuće načine traži i inzistira na putovima zajedništva katolika i pravoslavaca. Na primjeru Hrvatske, prebija se to, kako vidimo, preko Stepinčevih leđa.
Naime, sam papa rekao je našem novinaru kako je Stepinac blaženik Katoličke crkve i Crkva ga kao takvoga štuje i vjernici mu se mogu moliti. I to je posve ispravno tumačenje, jer je svatko tko je u katoličkom svijetu proglašen blaženim de facto svet, tj. zadovoljio je sve te uvjete svojim krepostima, a razlika je u tome što se blaženika časti na razini mjesne crkve, a sveca se uzdiže na čast opće. Prema tome tumačenju, Stepinac je svet. I ne samo prema tome nego i prema činjenici, koju je papa prije istaknuo, a to je da je proces potpuno dovršen i da se čeka samo njegov potpis. Dakle, nema nikakve mrlje, što priznaje i sam papa Franjo, na Stepinčevoj svetosti, nego je u pitanju politika, ekumenizam, međucrkveni odnosi, zovimo to kako hoćemo.
A u tim među crkvenim odnosima stvari danas nisu jednostavne. Papa se, s jedne strane, želi približiti pravoslavnima i uspostaviti jedinstvo, a istodobno pravoslavni svijet tresu velike turbulencije poput, primjerice, najnapetijih odnosa između Moskve i Carigrada zbog carigradskog priznavanja autokefalnosti Ukrajinske pravoslavne crkve. Papa istodobno pohodi pravoslavne Bugarsku i Makedoniju (gdje još uvijek ima problema s autokefalnošću Makedonske pravoslavne crkve i to upravo od SPC-a), s manjinskim katoličkim življem, čije veze npr. iz Makedonije sežu do Sarajeva, gdje se osim pravoslavlja i katoličanstva, susreće i islamski svijet.
A na granici svega toga je mala Hrvatska, koja s nestrpljenjem iščekuje svoga sveca, što, kako se priča po Vatikanu, Svetoga Oca već pomalo iritira, pa delegacijama koje dolaze iz Hrvatske već na vratima savjetuju – samo ga nemojte svaki put pitati kada će proglasiti Stepinca svetim! I u toj anegdoti krije se dio odgovora na onu spomenutu gorčinu s početka ovoga teksta. Naime, o Stepincu je u Vatikanu trebalo više govoriti jučer nego danas. To je, za razliku od hrvatske političke i crkvene diplomacije, godinama uporno činila ona iz Beograda. Dakako, šireći o Stepincu ružnu sliku. Tako je papa Franjo lako mogao steći sliku i o patrijarhu Irineju da je „veliki patrijarh“, kako je rekao u avionu, premda se radi o osobi koja nije propustila priliku uvrijediti Hrvate i katolike, njihove svećenike i biskupe, da su ustaše. Ako je to nečija veličina, onda nazdravlje! No, papu Franju očigledno nije imao tko iz Hrvatske brifirati o svemu tome, pa je sada u Stepinčevu mrzitelju Irineju pronašao sugovornika za traženje zajedničke istine.
“Čestitka” na rođendan
Sve je, dakako, trebalo biti posve drukčije i dio odgovornosti za ovakvo stanje u „Stepinčevoj čekaonici“ leži i na vodstvu Katoličke crkve u Hrvatskoj, koje nije prepoznalo da će biti nedovoljno to što je sama Stepinčeva kauza uredno završena, već i to da je tražitelji tobožnje istine buše na sve strane. I zato je Stepinac danas u čekaonici.
Zbog nedovoljnog utjecaja naših biskupa i teologa u Vatikanu, koji očigledno nemaju pristupa papi i njegovim krugovima, Hrvatsku Vatikan danas tretira kao provincijalnog statista u globalnim međucrkvenim kretanjima, bez obzira na naš važan geopolitičko-strateško-
KRONOLOGIJA KANONIZACIJE KARDINALA ALOJZIJA STEPINCA
1998. Papa Ivan Pavao II. proglasio je kardinala Stepinca blaženim u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. pred mnoštvom od
2014. Na Stepinčevo 10. veljače 2014. na proslavi u Rimu prefekt Kongregacije za kauze svetaca kardinal Amato objavio je slučaj čudesnog ozdravljenja po Stepinčevu zagovoru.
2014. Patrijarh SPC-a Irinej u travnju 2014. šalje prvo pismo, a u lipnju 2015. drugo pismo papi Franji i traži da se zaustavi kanonizacija kardinala Stepinca
2016. Papa Franjo osniva mješovito povjerenstvo Hrvatske biskupske konferencije i Srpske pravoslavne crkve o povijesnoj ulozi kardinala Stepinca
2017. HBK i SPC završava s radom i zaključuje da „u slučaju kardinala Stepinca tumačenja koja su pretežito davali katolički Hrvati i pravoslavni Srbi ostaju i dalje različita“.
Autor: Darko Pavičić
