Puni radosti. Imaju običaj između desetica Gospine krunice ubaciti deseticu zaziva Duhu Svetom.
Sjetila sam se toga danas dok smo vozili prema bolnici. Nikome nije svejedno dok vodi dijete na pregled, još ako ste u pratnji i ostale djece. Da skrenem misli, sjetila sam se i pitala našu djecu hoćemo li moliti kao što mole Tutići. Objeručke su prihvatili i započeli smo. Uslijedila je jedna „dječja krunica“.
Ja sam govorila: „Dođi, Duše sveti“ i rekla bih im zaziv koji će oni dodati. S obzirom da su mali, isti zaziv smo ponavljali po 5, umjesto 10 puta. Da im bude zanimljivije. Izgledalo je to ovako:
Mama: Dođi, Duše Sveti,
Djeca: blagoslovi naš put do bolnice.
Mama: Dođi, Duše Sveti,
Djeca: ozdravi našeg Ivana.
I tako smo u 20-tak minuta, koliko je vožnja trajala, zazvali blagoslov na sve svećenike, doktore, medicinsko osoblje, bolesnike, prosvjetne djelatnike, nerođene, trudnice, djecu, obitelji, prijatelje.
Bilo je tu još zaziva da nam Duh Sveti podari radost, da nam da svoj mir, umnoži vjeru, daruje ljubav, da dođe sa svojim darovima, da otjera strahove, providi hranu gladnima, utješi žalosne…
Djeca su, naravno, već nakon par minuta sama smišljala zazive. Osim već nabrojenih istaknula bih da smo blagoslov zazvali i na naš auto, a završili smo zazivom: „… spasi sve vrtlare!“ Ta dječja domišljatost i radost zbilja oduševljavaju.
Zazivi Duhu Svetom bilježe se u dječjim srcima
Nakon što smo više od dvjesto puta zazvali Duha Svetoga, naravno da je i došao. I sama spoznaja da je s nama, da je ispred nas, omogućila je da ovo bude jedno radosno izbivanje iz kuće. Pregled je dobro prošao, Ivan je šarmirao sve osoblje i sama njegova pojava je bila najbolja pro-life poruka svima.
Pozvani smo moliti sa svojom djecom, a „dječja krunica“ je samo jedan od načina na koje svima nama molitva može postati radost. Plus što vjerujem kako se svi ovi zazivi bilježe u dječjim srcima, da će ih koristiti i ubuduće, ali i prenositi dalje.
Dođi, Duše Sveti, blagoslovi naše čitatelje.
