Kada spoznamo i doživimo u srcu da je Bog naš tata, onda cijelo naše biće zadrhti i obraduje se, kličući “Abba, Oče”
Sv. Pavao tvrdi da je vrhunac našega novoga života u Kristu nutarnja spoznaja koju nam Duh Sveti daruje, spoznaja da je Bog naš otac a mi njegovi sinovi i kćeri. Zapravo, Otac šalje u naša srca Duha svoga Sina koji kliče u nama: Abba, Oče! (usp. Gal 4,6; Rim 8,15-16). Samo zahvaljujući Duhu Svetom spoznajemo Boga kao svoga dobrog i dragog oca.
Duh Sveti nastavlja u nama ono što je činio u Isusu iz Nazareta. U Duhu je Isus kao čovjek sve više napredovao u spoznaji da je Sin Božji. U krštenju na Jordanu Otac proglašava Isusa „svojim ljubljenim sinom”, a Duh silazi na njega u liku goluba (usp. Mt 3,16-17). Samo zahvaljujući Duhu Svetom spoznajemo Boga kao svoga dobrog i dragog oca,piše misionar milosrđa u Vrhbosanskoj nadbiskupiji fra Josip Ikić u svome promišljanju za Svjetlo riječi.
Duh je poticao Isusa da iz dubine srca kliče svome Tati (usp. Lk 10,21). Dakle, Duh nastavlja vršiti na udovima (kršćanima) ono što je činio na Glavi (Kristu), ali s jednom bitnom novinom i razlikom.
Naime, naše božansko sinovstvo je posredno i ovisno o Kristovu (neposrednom) božanskom sinovstvu. Tek kad se „ucijepimo” u Kristovo sinovstvo, onda možemo uspostaviti sinovski odnos s Ocem. Duh Sveti, koji djeluje u nama po vjeri i sakramentima, nije jednostavno „Duh Božji”, nego „Duh Sina Božjega”. Duh Kristov u nama moli i kliče Ocu nebeskom: „Abba, Oče!”
Kako može Duh u nama klicati Abba? Kako Duh može zvati Boga ocem, kada Duh nije „rođen” od Oca, nego „proizlazi” od Oca (i Sina)? Je li to protiv nauke o Trojstvu? Ne, nije! Duh je po Kristovu utjelovljenju postao Duh Sina. Po Kristovu pashalnom otajstvu Duh Sina čini nas sinovima Božjim. On dolazi nama i poput majke uči nas da izgovaramo riječ „tata”.
Dakle, majka koja se poistovjećuje sa svojim djetetom naziva svoga muža „tata” da bi dijete poučila i odgojila. Tako čini i Paraklit kojega smo primili u krštenju.
Duh nam daje spoznati Boga kao svoga Oca, kao Tatu. Nije to apstraktna, racionalna, filozofska spoznaja, nego biblijska, konkretna, iskustvena spoznaja. Kao što u naravnom svijetu prepoznajemo svoga oca po glasu, po krvi, tako i u svijetu vjere prepoznajemo Oca nebeskoga po glasu Duha. Kada spoznamo i doživimo u srcu da je Bog naš tata, onda cijelo naše biće zadrhti i obraduje se, kličući Abba, Oče.
Blago onim vjernicima koji dožive takvo iskustvo Oca. Ta spoznaja čini nas sretnima, sigurnima, radosnima. O tom iskustvu govore nam mnogi sveci. Sv. Franjo Asiški često je padao u ekstazu dok je molio Oče naš. Sv. Margarita Kortonska je jednom nakon sv. pričesti čula u sebi kako je Bog naziva „Kćeri moja”. To je donijelo veliku promjenu u njezin redovnički život. Dok živimo u grijesima, Bog nam se čini kao strogi sudac. Kad se iskreno pokajemo i odreknemo grijeha, onda nam Duh otkriva novo lice Božje – Bog je naš nježni otac, naš tata, naš saveznik, koji „nije poštedio vlastitog Sina” radi našega spasenja (usp. Rim 8,32). Po toj spoznaji u nama spontano izvire zahvalnost, divljenje i klicanje: Abba, Tata!
Kako danas govoriti o Bogu kao nježnom Ocu, nakon tolikih genocida i holokausta u novije doba? Mnogi se bune protiv Boga jer imaju, pored ostaloga, iskrivljenu sliku o Bogu. Duh Sveti nas uvodi u punu istinu o Bogu: naš Bog je pravedni sudac i milosrdni otac, koji ljubi svoju djecu i trpi s njima. Bog je u biti ljubav, a svaka ljubav je ranjiva, pa zato i naš „Bog trpi od patnje Ljubavi” (Origen). „Ne živi se u ljubavi bez patnje” (Nasljeduj Krista,III.5). Duh nam pomaže ne samo da spoznamo da je Bog naš tata nego nas uvodi u Božji život (usp. Kol 3,5).
Dođi, Duše Istine! Uvedi nas u dublju spoznaju Boga kao našega Oca. Pročisti našu sliku o Bogu koja je iskrivljena našim grijesima i patnjama nedužnih. Pomozi nam da shvatimo da smo „sinovi u Sinu”, da smo zahvaljujući Sinovoj žrtvi na križu postali sinovi i kćeri Oca nebeskoga. Nauči nas klicati „Abba, Oče!” u radostima i teškoćama svakodnevnoga života.
Daj da svojim životom i riječima otkrivamo drugima pravu sliku milosrdnoga Oca. Prosvijetli pameti i zapali srca svih ljudi dobre volje da i oni – po vjeri i krštenju – postanu ljubljena djeca Božja. Vodi nas putem evanđelja da stignemo u Očev zagrljaj na koncu života. Amen.
