Duhovnost

Duh Sveti nas vodi pravoj istini spoznaja dobrog i lošeg u našem duhovnom životu

Naša pamet je poput mlina: ono što stavimo prvo u njega, to se melje cijeli dan (Ivan Kasijan). Zato na početku dana stavljajmo u svoj um zrna dobrih (Božjih) misli i riječi, da ne bi đavao ubacivao svoj kukolj.

Četvrta kitica Himna govori o djelovanju Duha u pojedinom vjerniku. Dok prva kitica ističe kako Duh stvara i uređuje svemir, druga i treća kako Duh posvećuje i vodi Crkvu, četvrta govori kako Duh djeluje na pojedince. Ovdje, zapravo, molimo da nam Duh prosvijetli pameti, ispuni srca ljubavlju i daruje tjelesno zdravlje. Molimo da Duh prožme cijelo naše biće, kako ga Biblija shvaća: duh (pamet, raz/um), dušu (emocije, srce, volju) i tijelo. Prvo molimo da Duh donese svoje svjetlo u našu razumsku dimenziju (accende lumen sensibus), odnosno da nam prosvijetli pamet, misli (što je precizniji prijevod od riječi srce), piše misionar milosrđa u Vrhbosanskoj nadbiskupiji fra Josip Ikić u svome promišljanju za Svjetlo riječi. .

Kako Biblija i crkveni Oci predstavljaju Duha Svetoga kao svjetlo? Za razliku od ostalih naravnih simbola – kao što su vjetar, voda, oganj i ulje – Biblija ne povezuje izravno „svjetlo” s Duhom.

Naprotiv, Pismo često povezuje Boga i „svjetlo”, do tvrdnje da je Bog svjetlo (usp. 1 Iv 1,5). Ipak, Duh je svjetlo u prenesenom smislu, kao izvor istine i princip spoznaje. Zapravo, Paraklit, „Duh istine”, uvodi vjernike u svu istinu (usp. Iv 16,13). Duh stalno posvećuje i prosvjetljuje svoju Crkvu, počevši od prve Pedesetnice. Stoga Oci često govore o Duhu kao o svjetlu koje prosvjetljuje, o „snazi posvećenja i rasvjetljenja” (sv. Atanazije). Istočna će teologija razviti velike teme o Duhu kao svjetlu, dok će zapadna teologija, pod utjecajem Augustina, temu svjetla uglavnom povezivati sa Sinom, a temu ljubavi s Duhom.

Duh pali u nama svjetlo vjere i milosti da spoznamo i prihvatimo stvari koje su iznad razuma.

Kakvo svjetlo Duh pali u našoj pameti? Teologija razlikuje nekoliko tipova svjetla i rasvjetljenja: naravno svjetlo (ljudski razum), svjetlo vjere i milosti i svjetlo slave (u vječnom životu). Duh pali u nama svjetlo vjere i milosti da spoznamo i prihvatimo stvari koje su iznad razuma. Duh je razliven u nas „da nam dade spoznati sve što nam je Bog darovao” (usp. 1 Kor 2,12). Ova vrsta spoznaje nije samo razumska, nego je to divljenje sa zahvalnošću, uživanje i posjedovanje.

Jednostavno, ovdje se radi o daru spoznaje i mudrosti. Duh nam pomaže da poniremo u „tajne Božje”, a posebno u tajnu Isusa, koji za sebe reče da je „svjetlo svijeta” (usp. Iv 8,12). Duh nam, nadalje, otkriva i našu sudbinu (usp. Ef 1,17-18). Na koncu, Duh nam najviše donosi prosvjetljenja kada čitamo Bibliju. On nastavlja zadaću Uskrsloga koji je „otvarao učenicima pamet da razumiju Pisma” (usp. Lk 24,45). Bez Duha, koji je autor Pisma, ne možemo razumjeti Riječ Božju. Crkva nas potiče da Pismo „treba čitati i tumačiti istim Duhom u kojem je napisano” (Dei Verbum, 12). Samo Duh čini Riječ Božju „živom i djelotvornom” (usp. Heb 4,12) i otkriva njezine tajne „malenima” (usp. Mt 11,25).

Bludnost i nečistoća srca zamračuju svjetlo Duha.

Međutim, da bismo mogli razumjeti „duhovni smisao” Pisma, moramo se prvo „očistiti”. Pavao kaže da „naravan čovjek” (doslovno: životinjski) ne prima ono što je od Duha, to je njemu ludost (usp. 1 Kor 2,14). Ljudi koji dopuštaju da ih vode tjelesni nagoni i strasti ne mogu razumjeti Riječ Božju. Bludnost i nečistoća srca zamračuju svjetlo Duha. Samo oni koji su „čista srca” mogu „gledati Boga” (usp. Mt 5,8). Zato, ako želimo da nam Duh rasvijetli pamet – kako bismo spoznali istinu o Bogu, o Kristu, o Pismu i svojoj sudbini – moramo se boriti za čistoću srca. Što više budemo uzdizali svoj pogled od materije i tijela na Uskrslo Tijelo Gospodinovo, lakše ćemo održavati čistoću srca. Put čistoće je put „od ljepote k Ljepoti” (Ivan Klimaks). Naša pamet je poput mlina: ono što stavimo prvo u njega, to se melje cijeli dan (Ivan Kasijan). Zato na početku dana stavljajmo u svoj um zrna dobrih (Božjih) misli i riječi, da ne bi đavao ubacivao svoj kukolj.

Dođi, Duše Sveti! Očisti naše misli od svake nečistoće. Ispuni naše pameti svojim svjetlom da možemo lakše ponirati u Božje dubine, da možemo jasnije čuti i slijediti Krista, da možemo bolje razumjeti Pisma, da možemo biti svjesniji svoga kršćanskog dostojanstva i poslanja. Dođi, Duše Svjetla, uvodi nas u punu i cjelovitu istinu evanđelja. Amen.


Povezani članci

Učitavam....

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da je to vama u redu, ali možete odustati ako želite. U redu Pročitaj više

Također pročitajte
Dvadeseti redak za Abrahama veli da se nije „kolebao ……