Dom i obitelj

Evo kako se za Božić pripremamo i njegov običaj uz proslavu rođenja Kristovog

U današnjoj Hrvatskoj Božić se slavi javno i svečano, s poštivanjem vjerskih osjećaja katolika i drugih kršćana.

No, nije uvijek bilo tako. Nakon Drugoga svjetskog rata službena politika i ideologija učinile su Božić nevidljivim. Božić je bio radni dan, njegovo proslavljanje povuklo se u privatnost obiteljskog doma, a dio vjernika udaljio se od Crkve zbog straha za egzistenciju.

Hrvatska etnologija bilježi i tumači hrvatske narodne običaje, pa tako i božićne, piše etnologinja Zorica Vitez za jedan davni broj časopisa “Vijenac”. Brojni zapisi svjedoče o različitosti božićnih običaja od kraja do kraja i njihovim mijenama tijekom vremena. Neki su od njih napušteni, a neki očuvani do naših dana, iako njihovi stariji oblici i značenja mnogima danas nisu poznati.

Etnologija hrvatskog Božića
U vremenu između kraja studenoga do polovice siječnja hrvatska etnologija bilježi niz blagdana i uz njih vezanih običaja i vjerovanja; svi zajedno čine cjelinu, s Božićem kao središnjim vjerskim i tradicijskim blagdanom. Hrvatski božićni običaji, uza sve odlike kršćanskog, odnosno katoličkog proslavljanja tog velikog blagdana, sačuvali su i sadržaje pretkršćanskoga podrijetla, usredotočene na zimski solsticij i na početak nove godine. Isti ili slični običaji negdje su vezani uz Badnjak i Božić, a drugdje uz Novu godinu ili se iste pojedinosti ponavljaju s obama blagdanima. Prepletanje božićnoga i novogodišnjeg bilo je vidljivo u jeziku i običajima, pa se Nova godina nazivala Mali Božić, a u čestitkama i govornim, odnosno obrednim izrekama što se izriču na Badnjak ili Božić spominje se mlado l/j/eto :

– Hvaljen Isus na ovo Mlado leto! (Stupnik kraj Zagreba)

Osebujnost hrvatskoga Badnjaka, odnosno Božića, prelijepe su božićne pjesme; jedna od njih, Narodi/l/ nam se kralj nebeski, u pripjevu kaže: „Na tom mladom l/j/etu, svega obilja…“

Božićne običaje karakterizira kićenje zelenilom i drugim ukrasima, unošenje slame i priprema božićnog stola, paljenje panja badnjaka, izricanje čestitki i govornih formula za dobrobit i napredak gospodarstva i ukućana te posjet božićnog čestitara. Etnolozi drže da neki od njih pripadaju kultu predaka: stavljanje svijeće na stol na Badnju večer (po svijeći se gata o prirodu iduće godine, a po dimu kod njezina gašenja o smrti ukućana); od nekih jela ponešto se ostavlja na stolu nakon obroka; zatim prostiranje slame, pa i paljenje badnjaka.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Panj badnjak, često tri panja ili deblje grane, unose se u kuću uz osobit dijalog:

– Faljen Isus!

– Vazda Isus i Marija!

– Dobro vam došao Badnji dan i porođenje Isusovo!

– I s tobom zajedno! (Dalmatinska zagora)

 

 

 

Zapaljeni badnjak domaćin posipa žitom ili na njega stavlja jelo i polijeva ga uljem i vinom i uz to izgovara obredne izreke. Udara ga tako da vrcaju iskre, što se tumači željom da se u idućoj godini izazove toliko blagostanje koliko gusto iskre lete. Ugarci i ostaci odnose se u polja i vrtove, stavljaju u sjemensko žito, na pčelinjake i u torove, s vjerovanjem u njihovu plodonosnu i zaštitnu moć. Paljenje badnjaka dugo se opiralo kritici i pritiscima zbog „poganstva“, a zatim se postupno napustilo prelaskom s otvorenog ognjišta na štednjak.

Na novogodišnjem karakteru božićnih običaja i pokušaju da se magijskim postupcima utječe na prirast i priplod u dolazećoj godini temelje se tumačenja i drugih božićnih tradicija, kao što su osobiti božićni hljebovi (ukrašeni likovima od tijesta), zatim postavljanje na božićni stol posude s raznim vrstama žitarica, sjemenaka i plodova te kuhanje kaše od sličnih sastojaka. Ista se predodžba navodno krije i u postupcima osobitoga čestitara koji dolazi u kuću rano na Božić, mora biti muško, čvrsto sjediti (da bi tako i kokoši sjedile na jajima), jesti i piti te poticati vatru i žariti iskre s badnjaka, za što sve bude nagrađen jelom, pićem, žitom.

Kićenje doma

Opće je poznato božićno kićenje doma svježim grančicama različitoga bilja; ovisno o kraju, bile su to grančice crnogorice, zimzelena, bršljana, božikovine, javora, kadulje, rute, masline. Na sjeverozapadu dugo se održalo kićenje zajedničke prostorije zelenilom i drugim ukrasima. Obično su kitili kut sobe gdje se nalaze slike svetaca i drugi predmeti pučke pobožnosti ili su činili ukras pričvršćen o stropnu gredu iznad stola, sastavljen od grana crnogorice i zakićen jabukama, orasima, cvijećem od raznobojnoga papira. Zelenilu se s vremenom pridružilo ili ga istisnulo čitavo stablo jele ili smreke – europsko božićno drvce preuzeto iz grada. I kićenje zelenilom suzbijalo se kao pogansko i nekršćansko.

Kao ukras, ali i kao svjedok davnih magijskih i kultnih namjena, tu je i božićno žito, posijano najčešće na Sv. Barbaru ili Sv. Luciju, ukrašeno vrpcom, često upravo hrvatskom trobojnicom, a negdje i s utaknutom svijećom. Svijeća i njezino svjetlo također je jedan od znakova Badnjaka i Božića; ako su tri (ili jedna trostruka), personificiraju Sveto Trojstvo, a ako su dvije, onda se jedna pali za žive, a druga za mrtve.

Stara hrvatska božićna trpeza

Svečani trenuci počinju u predvečerje Badnjaka. U krajevima i vremenima kad je paljenje panja bilo živo bio je to najsvečaniji dio večeri. U sjevernom dijelu Hrvatske to je trenutak kad pred ukućane domaćin ili drugi muškarac donosi naramak slame i sijena, upaljenu svijeću i osobit božićni kruh. On pozdravlja i izriče dobre želje:

– Faljen budi Jezuš Kristuš! Na tom mladom letu zdravi, veseli, kak jeni jeleni. Daj vam Bog žerebič, telič, prasič, purič, racič, gosič, picekov, mira i božega blagoslova. (Hlebine u Podravini)

Negdje je morao sjesti na slamu, jesti i piti ponuđeni kruh i vino te zajedno s ukućanima oponašati kvocanje kokoši i pijukanje pilića, u želji da utječu na njihovo množenje. Slama se rasprostirala po čitavoj prostoriji, ili stavljala samo pod stol i malo na stol; na njoj su djeca spavala te noći, a ponekad i svi ukućani. Slijedi postavljanje božićnoga stola, koje je počinjalo stavljanjem rukoveti slame i sijena, i to unakrst. Zrnje žita također se na stol stavljalo u znaku križa, a iznad toga stolnjak. Na stolu je i osobit božićni kruh, posuda s raznim vrstama žita, u nju ili u kruh utaknuta je svijeća ili više njih, a na stolu ili pod njega stavljali su i razno oruđe i pribor.

Badnja večer

Večera na Badnjak uvijek je posna, ili barem nemrsna, popraćena molitvom, u znaku pripreme za odlazak na misu, polnoćnu ili ranu jutarnju. Nakon povratka s mise prva je briga upućena domaćim životinjama (s tumačenjem da je Isus rođen u njihovoj blizini).

Na Badnjak ili Božić ujutro u kuću dolazi čestitar, sjedne, a žene ga posipaju žitnim, kukuruznim i lanenim sjemenom, da bi dobro rodilo. On čestita ukućanima:

– Čestit vam bijo Badnjak, Adam i Eva! Živi i zdravi i do godine bili!

– Deca vam se rodila, krave telile, kobile ždrebile, krmače prasile, čele puštale, njive rodile, kvočke, guske, patke i pure legle, ko šta ve iskre frcale! (Retkovci u Slavoniji)

I najsiromašniji su nastojali obilno jesti na Božić. Gdje je to bilo moguće, neizostavno je bilo pečenje na božićnom stolu, kravlje ili svinjsko, odnosno purje; ono ne ukazuje samo na stvarno bogatstvo božićnog stola, nego i određenu simboliku i svojstva tih životinja, koja se dovode u vezu s napretkom i plodnošću.

Darivanje ljudi odavno je vezano uz božićno i novogodišnje vrijeme: kao starije – darivanje obrednih čestitara – i novije – darivanje djece – posebice za Sv. Nikolu i Sv. Luciju. O Božiću su se skromno međusobno darivale djevojke i mladići, kao znak sklonosti pa i ženidbenih namjera.

Nakon Božića skupine čestitara obilazile su kuće, pjevajući pjesme i zauzvrat dobivajući darove. Taj ophod, posebice njegove pjesme, regionalno su vrlo različite; njihovi zapisi i još živi oblici svjedoče o pripadnosti različitim glazbenim tradicijama. Vrlo su poznate i još očuvane u Dubrovniku i okolici.

Nevidljivi Božić
Hoće li i na koji će način naš suvremenik proslaviti Božić ovisi o njegovim vjerskim osjećajima, obiteljskoj tradiciji i financijskim mogućnostima. No nije uvijek bilo tako. Nakon Drugoga svjetskog rata službena politika i ideologija učinile su Božić nevidljivim. Božić je bio radni dan, njegovo proslavljanje povuklo se u privatnost obiteljskog doma, a dio vjernika udaljio se od crkve zbog straha za egzistenciju.

Etnolozi su i u tom vremenu nastavili istraživati božićne običaje polazeći od znanja kojima raspolaže struka. Sudjelujući od 1970-ih u etnološkim istraživanjima, moj prvi susret s božićnim običajima na selu zbio se u Hrvatskom zagorju, a osobit doživljaj pružila mi je jedna zagorska obitelj. U seoskom dvorištu bile su dvije kuće: stara drvena i nova zidana, a u njima su živjela dva naraštaja iste obitelji. U drvenoj kući pred mojim su očima i filmskom kamerom oživjeli prizori iz etnološke literature: pravljenje raskošna ukrasa pričvršćena o stropnu gredu iznad stola, sastavljena od grana crnogorice i zakićena jabukama, orasima obojenima zlatnom bojom, cvijećem i girlandama od raznobojnog papira. Zatim je stari domaćin donio naramak slame i sijena te upaljenu svijeću, sjeo na naramak i izgovorio čestitku:

“Faljen Isus i Marija, na tom novom letu! Daj nam Bog picekov, purekov! Pune lagve vina, pune štale blaga, pune škrinje žitka; mira i blagoslova najviše!”

Snaha mu je dodala božićni kruh, a on ga je lomio, jeo i davao ukućanima. Snaha je postavila božićni stol: dva snopića slame složena u križ, uokolo sijeno i razasuto zrnje žita pokrila je stolnjakom. Na klupi uz stol već je bila oveća drvena posuda sa žitom, jajima, posudicom meda, klipom kukuruza i svijećom, a ispod stola drvena posuda u kojoj se pravi maslac.

Spomenute i druge božićne tradicije koje je ta obitelj održavala bile su vezane uz staru kuću i najstarijega muškog člana obitelji. U novoj kući živjela je obitelj njegova sina i tamo se kitio bor. Imala sam sreću što mi je ta obitelj pružila mogućnost sudjelovanja u dijelu njihova Božića. Među ostalim pomogli su mi shvatiti kako etnografski zapisi nisu samo mrtvo slovo na papiru.


Povezani članci

Učitavam....

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da je to vama u redu, ali možete odustati ako želite. U redu Pročitaj više

Također pročitajte
Ove godine, mnogi će sami proslaviti Božić. Bilo da se…