Vjerujete li da je Bog voljan doći brzo riješiti vaše probleme?
Ovdje mnogi kršćani griješe. Znaju da Bog ima sve što im treba. Priznaju da mu je stalo, ali nisu uvjereni da je spreman brzo doći kako bi im pomogao. Kad im ne odgovori odmah, u sebi zamišljaju smetnje i blokade. Smišljaju svakakve razloge zašto im Gospodin ne želi priskočiti u pomoć.
Na brdu Karmelu, Ilija je optužio poganskog boga Baala za zanemarivanje djece: “Oni… su zazivali ime Baalovo od jutra do podneva govoreći: ‘O Baale, usliši nas!’ Ali nije bilo glasa; nitko nije odgovorio” (1. Kraljevima 18:26, NKJV).
“I tako im se u podne Ilija rugao i govorio: ‘Vičite iz sveg glasa, jer on je bog; ili meditira, ili je zauzet, ili je na putu, ili možda spava i mora se probuditi.’ Tako su glasno plakali i rezali se, kao što je bio njihov običaj … sve dok krv nije potekla na njih … ali nije bilo glasa; nitko nije odgovarao, nitko nije pazio” (1. Kraljevima 18,27-29).
Ponovno čujte ove riječi: “Nije bilo glasa…ni odgovora…nitko nije obraćao pozornost.“
Upravo tako ti i ja optužujemo Boga za zanemarivanje djece! Molimo se i glasno plačemo Bogu, ali idemo svojim putem ne vjerujući da nas je čuo. Udaljavamo se od Gospodinove prisutnosti, pitajući se obraća li on uopće pažnju.
Gospodin je uvijek spreman čuti i odgovoriti na naš vapaj za pomoć. Sviđa mi se što je David rekao o njemu. „Jer ti si, Gospodine, dobar i praštaš, i bogat si milosrđem svima koji te zazivaju. …U dan nevolje svoje zazvat ću te, jer ćeš me uslišati” (Psalam 86,5.7).
David je u biti rekao: “Moj Bog je spreman i voljan odgovoriti mi u trenutku kad mu zavapim. Ne zastajem i ne razmišljam o svojoj nevolji ili tugujem zbog nje, niti je pokušavam shvatiti. Idem svome Gospodinu i vapijem: ‘Upomoć!’”
To je sve što Bog čeka, tvoj slomljeni krik izrečen u djetinjoj vjeri!
Autor: David Wilkerson
