Isus Krist je trpio je veliku bol zbog tvoga i moga grijeha da biti danas bio slobodan. Svetac i sin od Oca koji nije ništa loše napravio, nego je donio nama spasenje.
Grijeh je najvećim dijelom skok u tamu. Čovjek zna da čini opasnu stvar, ali ne shvaća punu opasnost. On ne sagleda cijeli opseg svog djelovanja, niti njegove potpune posljedice. Sveti Pavao govori o “prijevarnosti grijeha” (Heb 3,13).
Izraz vrlo dobro opisuje izvor tog razočarenja i nesreće koji često obuzimaju prekršitelja kad se nađe uvučen u poteškoće iz kojih se gotovo nemoguće izvući, i tuge koje nikada nije očekivao. Mislite li da mladi ljudi koji razvijaju navike grijeha koje potkopavaju njihovo zdravlje znaju što sve navlače na sebe: slabost tijela, slabost uma, rano propadanje, sram, grižnju savjesti, nemoć volje, tiraniju? strasti, prekršenih zavjeta i odluka, beznađa, straha — možda preuranjene bolesti i smrti? Ne, sve ovo im isprva nije bilo u mislima. Ovo su gorke lekcije koje su [mladi] naučili u školi grijeha.
Kad je lopovski poduzetnik popustio blistavom iskušenju i nakratko se obogatio nečasnim bogatstvom, je li pred sobom vidio dublje siromaštvo koje je uslijedilo? Je li zamislio gubitak svega onoga što čovjekovo srce blista i život čini sretnim? Je li vidio laži koje mora izgovoriti, prijevare kojima mora pribjeći, užasno otkrivanje svog zločina, gubitak situacije, javno suđenje, zatvor? ne Naravno, sve su mu te mogućnosti bile svakodnevno u mislima, jer su bile dio rizika za koji je znao da se izlaže. Ali tako ih je malo doveo kući k sebi i patnji koju je trebao podnijeti, da se, kad su došli, činilo gotovo teškim, kao da ga je zadesila sasvim neočekivana nesreća, piše Simply Catholic .
Gdje god pogledamo nalazimo istu stvar. Ljudi zamišljaju grijeh manjim zlom nego što stvarno jest. Tako ga je lako početi, tako je brzo gotovo, iskušenje je toliko snažno da se ne čini kao da će iz toga proizvesti tako loše posljedice. Tako se radi, a dolaze gorke
Prije nego što dopustite da djelujete prema ovoj procjeni grijeha, tako prevladavajućoj u svijetu, pitajte se kako je ona u skladu s Božjom procjenom grijeha. To je pravi standard. Bog je Istina. On vidi stvari onakvima kakve jesu, i sve je upravo ono što On smatra da jest. Koja je onda Božja procjena grijeha? Gledajte u križ i dobit ćete odgovor. “On bijaše ranjen za naše prijestupe, On bijaše izbijen za naša bezakonja; na njemu je bila kazna koja nas je ozdravila i ranama njegovim ozdravili smo” (Iz 53,5). Pretrpio je smrt jer smo mi to zaslužili. Bio je proklet jer smo mi se učinili podložnima Božjem prokletstvu. Pakao je imao svoj čas trijumfa nad Njim jer smo mi postali njegova djeca. Ovdje imamo otkrivenje zla grijeha.
Budući da je Krist umro za grijeh, Kristov križ je mjera grijeha. “Razmotrite lijek”, kaže sveti Bernard iz Clairveauxa, “i naučit ćete, dušo moja, veličinu svoje opasnosti. Vidite kako su ozbiljne bile vaše rane, za koje je, u naumu božanske mudrosti, bilo potrebno da janje Krist bude ranjen. Da vaši grijesi nisu bili na smrt, i to na vječnu smrt, nikada Sin Božji ne bi umro za njih.” Može li išta pokazati više od ovoga što je misteriozni zli grijeh, da je to uvrijedila protiv Boga, napad na Njegovo prijestolje, napad na Njegov život, zlo gotovo beskonačno? Svi drugi izrazi zla grijeha – krici jada koje je iscijedio iz svojih žrtava, upozorenja koja je prirodni razum izrekao protiv njega, nježne jadikovke kojima su ga sveci oplakivali,
