Ivan Krstitelj bio je sposoban vidjeti tko je Isus jer je bio svjestan sebe i svoga poslanja. Pomozi mi, Gospodine, da spoznam potrebu za tobom, da naučim oslanjati se na tebe i tebi se obraćati s povjerenjem.
Isuse, dok gledam na tvoj život otkrivam što znači živjeti u skladu s Bogom i drugim ljudima. Uzimaš grijeh svijeta i pozivaš me da živim poput tebe, ozdravljajući me od svega što me može kočiti, dopuštajući mi da se riješim zapreka.
Iv 1,29-34
Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: »Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! To je onaj o kojem rekoh:
Za mnom dolazi čovjek
koji je preda mnom
jer bijaše prije mene!«
»Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.« I posvjedoči Ivan: »Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ‘Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.«
Komentar
Svjedočanstvo koje izlazi iz usta Ivana krstitelja upućuje nas na zbilju koju najčešće ne zapažamo u svojoj svakidašnjici i što je s tim povezano – jako malo je koristimo.
To je prostor djelovanje Svetog Duha, otvorenost za Njegova nadahnuće i poticaje pomoću kojih nas želi voditi. Svojim nadahnućima nas privlači k sebi i otvara oči našega srca i uma premo onome što što nismo u stanju svojim osjetilima zapažati, čuti, a još manje za tim težiti.
Ivan Krstitelj svojim odlaskom u pustinju, distanciranjem od uobičajenih svakodnevnih života obveza, otvara se za prihvaćanje, slušanje i vršenje Riječi koja dolazi od Boga.
Zatim se vraća iz svoje pustinje i priopćava izraelskom narodu planove koje Bog ima s njim – postaje prorok koji priprema Narod za neposredni Mesijin dolazak.
Svojim naukom i propovijedanjem priprema srca ljudi za Njegov Dolazak.
Svjedoči za Njega time što ga je Bog izabrao i poslao te govorom o osobi Sina Božjega.
Svatko bi od nas, hodeći stazom svoga života, trebao stvarati prostor i mjesto svoje pustinje, prostor susreta s Bogom u kojem osluškuje Njegov glas.
Taj glas upućuje na Božju prisutnosti u našem životu, glas koji rasvjetljiva staze našeg
života po kojima kročimo i ispunjava puteve naših odluka ljubavlju.
