Izbaciti duh gorčine iz srca i ostaviti ga očišćenim i praznim najsigurniji je put do mlakosti, a na kraju i do gorega stanja nego na početku (Lk 11,24-26).
Svijet kaže: “Nešto je bolje od ništa.” Ako je tako, onda bi netko pomislio da je bolje biti mlak nego hladan. Ali to nije ono što kaže Gospodin. On kaže: “Oh kad bi bio studen ili vruć!” (Otk 3,15). Radije bi nas vidio potpuno svjetovne nego bezvoljne i mlitave.
Mlak kršćanin, kršćanin u kompromisu, čini više štete Kristovoj stvari na zemlji od svjetovnih nevjernika. Nevjernik ne koristi Kristovo ime te njegova svjetovnost ne može biti prepreka evanđelju.
Ali mlitav, mlak kršćanin, kršćanin u kompromisu, koristi Kristovo ime i svojom ga svjetovnošću sramoti među nevjernicima.
Isto tako, hladan, svjetovan nevjernik daleko će prije postati svjestan svoje duhovne potrebe nego mlak, samopravedan farizej (vidi Mt 21,31). Iz tih razloga Gospodin kaže da bi nas radije vidio hladne nego mlake. U praktičnom smislu to znači da ako ne čeznete da budete oslobođeni srebroljublja, ljutnje ili nečistih misli (da uzmemo samo ova tri područja grijeha), bilo bi bolje da ste ostali nevjernik nego onaj koji tvrdi da je Isusov učenik.
Za vas je više nade ako ste hladni nego ako ste mlaki. Ovo je zapanjujuće, ali istinito.
Gospodin opominje poslanika i crkvu u Laodiceji: “… budi, dakle, revan i pokaj se” (Otk 3,19). Čak i naše pokajanje može biti tromo.
Moramo biti revni i iskreni u vezi s našim pokajanjem. Gospodin sad stoji izvan crkve i kuca te pokušava ući (Otk 3,20). Međutim, na sastancima u crkvi sad se “radi kao i obično” – slavi, moli i propovijeda, s monotonom uobičajenošću.
A zajednica je u blaženom neznanju u vezi s činjenicom da je Gospodin vani! Nikada ne pripadajte crkvi u kojoj je Gospodin pred vratima! Jer ako je on vani, vi nemate što u njoj raditi! I vi biste trebali biti vani. Ako zaručnik stoji vani, zaručnica bi trebali biti s njim.
Gospodin sad poziva pojedince u crkvi da otvore svoja srca njemu. Kako to mogu učiniti? Iz Riječi je jasno da vrata mogu otvoriti revnošću i pokajanjem. Ta vrata nisu vrata našega uma ili vrata naših emocija. To su vrata naše volje. Kad je volja predana, Gospodin ulazi i ima zajedništvo (večera) s nama u našem duhu.
Autor teksta. Zac Poonen / Izvor: Put života
