Više od obične rutinske geste, to je prožeto biblijskom simbolikom.
Za rimokatolike postoji brza gesta koja često može proći nezapaženo prije recitiranja evanđelja na misi. To je kratko crtanje križa koje nije tipična gesta koja se obično izvodi i sadrži mnogo simbolike.
Gesta je izravna imitacija onoga što je đakon (ili svećenik kada đakon nije prisutan) upućen da učini prije nego što izgovara riječi svetog Evanđelja. Rimski misal kaže: “Zatim palcem svoje desne ruke čini znak križa najprije na knjizi na početku Evanđelja koje treba čitati, a zatim na sebi na čelu, ustima i prsima. ”
Prije toga, ako će đakon naviještati evanđelje, svećenik će ga blagosloviti pri čemu izgovara sljedeću molitvu. piše portal: aleteia.org
Gospodin neka vam bude u srcu i na usnama da dostojno i dobro naviještate njegovo Evanđelje u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Na sličan način, kada je svećenik taj koji naviješta evanđelje, on tiho moli ove riječi.
Očisti moje srce i moje usne, svemogući Bože, da mogu dostojno naviještati tvoje sveto Evanđelje.
Laici i svi ostali koji sudjeluju na misi, pozvani su da učine sličnu molitvu i gestu prije čitanja Evanđelja. Potiču se da iznutra izmole kratku molitvu koja ih priprema za primanje Riječi Božje.
Neka mi Riječ Gospodnja bude na umu, na usnama i u srcu.
To je lijepa akcija, s dubokim biblijskim korijenima. Na primjer, Bog objašnjava izraelskom narodu da svaki dan recitira određenu frazu
(“Čuj, Izraele…”), ali i da tu frazu stavi “kao privjesak na svoje čelo” (Pnz 6,8). Mnogi Židovi su to shvatili doslovno i stavili mali svitak na svoje čelo. Bio je to vidljiv podsjetnik da uvijek imaju na umu Božju riječ.
Drugo, molitva podsjeća na to kako je prorok Izaija dobio viziju u kojoj mu je anđeo pročistio usne gorućim ugljenom (vidi Izaija 6). Ta je veza sačuvana u izvanrednom obliku mise, gdje svećenik recitira sljedeću molitvu prije evanđelja.
Očisti moje srce i moje usne, o svemogući Bože, koji si očistio usne proroka Izaije žarećim ugljenom. U svom milosrđu udostoj me očistiti da mogu dostojno naviještati Tvoje sveto Evanđelje.
Posljednje, molitva podsjeća na riječi iz Poslanice Hebrejima, gdje autor piše: „Riječ je Božja živa i djelotvorna, oštrija od svakog dvosjeklog mača, prodire i između duše i duha, zglobova i moždine, i sposobni rasuđivati misli i misli srca” (Hebrejima 4,12).
Dakle, kada na misi činimo takvu gestu, to je doista duboka molitva, otvarajući se riječima Isusa Krista. Svaki put kad slušamo Evanđelje Isus kuca na vrata našeg srca, čeka da uđe. Samo trebamo otvoriti vrata.
Križanje.
