Danas je umjetno cvijeće toliko slično pravom da ga se čak ni pomnim promatranjem ne može razlikovati od njega.
No kukci nikada ne griješe. Nikada nećeš vidjeti pčelu ili bumbaru da skupljaš med s umjetnim cvijetom.
I među kršćanima ima pravih i lažnih. Kao i umjetno cvijeće, tobožnji kršćani mogu biti nalik pravim vjernicima u tolikoj mjeri da ih se zamijeni za njih, iako nemaju život od Boga. To je ono što čini razliku. Pravi cvijet potječe od žive biljke: prima hranu iz korijena i iz dana u dan raste. Umjetan cvijet je beživotan; on samo izgleda kao cvijet.
Imam li ja život od Boga? Je li moje kršćanstvo ishod živog odnosa s Bogom ili samo pročelje izgrađeno na običajima, stavovima i religijskom ponašanju? To su pitanja koja bi trebala postaviti svatko tko sebe naziva kršćaninom.
Ako se kukci nikada ne zabune u pogledu pravog i umjetnog cvijeta, još će manje netko prevariti Boga. On zna tko mu pripada. On zna što je u srcu svakog čovjeka. Ako nemaš život od Boga, On želi da prepoznaš svoje mrtvo duhovno stanje i primiš život:
„Onaj tko vjeruje u Sina Božjega, to svjedočanstvo ima u sebi … Bog nam je dao život vječni, i taj život je u njegovu Sinu“ ( 1. Ivanova 5,10.11 ).
Imat će oblik pobožnosti, ali snage su se njezine odrekle. Bog ne gleda tko je tko.
Da mogu dohvatiti vječni život.
2. Timoteju 3,5 ; Galaćanima 2,6 ; 1. Timoteju 6,19
