„Mnogi muževi nisu u stanju u braku se otvoriti ranjivosti, kako bi mogla nastupiti smrt pojedinca i ponovno rođenje u zajednički život. Još se uvijek previše boje kritičnih riječi ili duha nadzora svoje majke da bi suprugu istinski mogli pustiti u srce.
Mnogi muževi nisu u stanju u braku se otvoriti ranjivosti, kako bi mogla nastupiti smrt pojedinca i ponovno rođenje u zajednički život. Još se uvijek previše boje kritičnih riječi ili duha nadzora svoje majke da bi suprugu istinski mogli pustiti u srce. Nesvjesno, oni žele imati suprugu, ali ne i istinski zajednički život zajedno s njome. To ujedno priječi i istinsko bračno sjedinjenje, jer je muškarac najranjiviji u bračnoj postelji.
Često se događa da se muževi, spolno uzbudivši svoju suprugu, pribojavaju mogućeg agresivnog odgovora, kako ne bi postali žrtve nadzora ili dominacije, odnosno prestali se osjećati kao istinski muškarci. No još se i češće događa da je muškarca društvo naučilo kako u spolnome odnosu mora biti agresivan i djelovati „znalački“, jer je s time blisko povezan njegov osjećaj muževnosti. Način na koji mu supruga uzvraća govori mu je li u tom smislu „uspio“ ili pak „zakazao“. Spolni čin on pritom ni izdaleka ne doživljava kao davanje, susret i zajedništvo koji se istovremeno odigravaju na tjelesnoj, emocionalnoj i duhovnoj razini.
Uslijed toga izostaje istinski susret u kojemu bi je dotaknuo kao osobu, radi nje same, već je, naprotiv, samo koristi, zbog čega ona naposljetku „bježi“ u frigidnost. NEPOZNAVANJE TEMELJNIH RAZLIKA IZMEĐU MUŠKARACA I ŽENA Prečesto se događa da on postupa u potpunu nepoznavanju temeljnih razlika između muškaraca i žena. Možda uopće nije svjestan (1) kako je njezina prirodna želja za njime (i onda kada je slobodna od svih inhibicija) podložna menstrualnome ciklusu; (2) kako je njezina želja za njime pojačana, ili pak umanjena, zbog onoga što se taj dan zbivalo – osobito ovisno o tome je li bio spreman otvoriti joj se i s povjerenjem ispričati kako je sâm proveo dan, kao i je li pokazao da mu je važna; (3) kako se njezina strast budi sporije te su nerijetko potrebni nadasve nježni senzualni podražaji te (4) kako joj je ponekad potrebno dugo ležati u njegovu zagrljaju u tišini ili pak nježno čavrljati da bi se njezino unutarnje biće spokojno smjestilo u njemu, a ona otvorila bračnome zagrljaju. Navikao na postupanje s predmetima te posve nesvjestan osjetljiva života ljudskoga duha, on se obara na nju poput jurećega vlaka, zbog čega ubrzo klizne iztračnica te se odjednom nađe izmješten, frustriran, odbačen i ljutit.
U sebi osjeća krivnju i nesigurnost, ali svjesno znade da muškarci trebaju biti snažni i sabrani. Stoga nju optužuje za frigidnost, manjak ljubavi, odbijanje vršenja bračnih dužnosti ili pak poigravanje s njime. Tada se može dogoditi da on stane na drugome mjestu tražiti odnose koji će – ma kako površni i kratkotrajni bili – izgrađivati njegov ego. Jednako se tako i od bračnoga zagrljaja može okrenuti k pornografiji i samozadovoljavanju. Može otići čak i tako daleko da u potpunosti potisne spolni nagon, iz straha od ulaženja u rizik. Druga krajnost u koju može otići jest napastovanje vlastite ženu kako bi udovoljio svojoj strasti. Kršćanski suprug u bračnome zagrljaju sudjeluje kao kršćanski partner svoje supruge.
Kao takav, vrednuje život druge osobe i želi joj donijeti radost. Muškarci koji iz bračnoga zagrljaja samo žele nešto dobiti još uopće nisu stupili u područje istinske ljubavi. Prava sreća u bračnome zagrljaju nastupa kada muž polaže svoj život kako bi supruzi donio radost i ispunjenje. Što više uspije obuzdati vlastitu želju za trenutnim ispunjenjem kako bi njoj donio blagoslov i radost, to će i njegova radost biti veća. (…)
Autor: book.hr
