„Ne brinite se ni za što, nego u svemu molitvom i prošnjom sa zahvaljivanjem očitujte svoje želje Bogu; i mir Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvat će srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu” (Filipljanima 4,6-7, NKJV).
Kad sam nedavno ponovno pročitao ovaj odlomak, pogodilo me nešto što nikad prije nisam vidio. Pavao nas je uputio da prestanemo brinuti, idemo Bogu s molitvom i prošnjom i zahvaljujemo mu. Međutim, on nikada nije rekao ništa o zajamčenim odgovorima. Pavao nije rekao ništa o primanju riječi usmjerenja, oslobođenja, čuda ili iscjeljenja. Umjesto toga, rekao je da primamo nešto bolje: dar Božjeg mira.
Drugim riječima, prvi Božji odgovor na svaku našu molitvu i vapaj srca je njegov mir. Svi molitelji imaju jednu zajedničku stvar: bez obzira na to koliko se loše osjećaju ulazeći u svoju tajnu molitvenu ostavu, izlaze ispunjeni njegovim mirom. Bog se ograničio na vlastitu vladu. Ovo je poznato kao Božja providnost. On radi stvari tu i tamo, priprema ljudska srca i orkestrira događaje; ali dok njegova providnost ne odgovori na vašu molitvu, on kaže: “Neću ti dati ono što misliš da ti treba, nego ono što znam da ti treba: mir uma i srca.”
Mnogi od nas bore se s Gospodinom u molitvi. Mi ga plačem i suzama molimo; lupamo na nebeska vrata; tražimo svako obećanje. Kako dani, tjedni i mjeseci prolaze, počinjemo se pitati: “Zašto ne odgovaraš, Gospodine? Što blokira moju molitvu? Što sam učinio da te ožalostim ili raznježim?”
Činjenica je da nam je Bog već rekao: “Evo mog mira koji nadilazi svaki razum! Uzmi ga i neka vlada tvojim srcem dok ja sve radim za tvoje dobro.” Trebamo biti čuvani u Božjem miru i neka on čuva naša srca i umove dok se njegovo obećanje ne izvrši po Duhu Svetom.
Drži se njegova mira, neka vlada i kraljuje u tvom srcu!
Autor: David Wilkerson
