Duhovno Razmišljanje

Pavao i Atenjani završetak

Razlog zbog kojeg Bog sada svima zapovijeda da se pokaju jest to da mogu biti pošteđeni od pravedne osude za svoje grijehe.

Kod Grka, u njihovom svijetu bogova, pravednost nije ni vladala. Religija im nije mogla pokazati način na koji bi im se mogla okajati i oprostiti krivnju. Stoga im je Pavao predstavio Krista, uskrsloga Gospodina. No tko god Njega odbaci, kasnije će se neizbježno suočiti s Njim kao Sucem.

Pavao je svoje izjave temeljio na jasnim činjenicama: Isus je uskrsnuo od mrtvih. Nakon Njegova uskrsnuća vidjelo ga je oko pet stotina ljudi. Većina njih još su uvijek bili živi i moglo ih se pitati za to (vidi: 1. Korinćanima 15,6 ).

Mnogi od slušatelja ismijavali su misao o uskrsnuću, no „neki muškarci pristadoše uz njega i povjerovaše: među njima bijaše Dionizije Areopagit i žena imenom Damara, i drugi s njima“ (red. 34). Stavivši na stranu Raspetoga, vijećnik Dionizije stavio je na kocku svoj ugled. Takvo što je mogao učiniti samo netko koga je na to navodi izmučena savjest i privukla Božja ljubav.

Zatim je spomenuta žena koja je našla vjeru: Damara. O njoj više ne čitamo, ali je Bog ovdje zabilježio njezino ime. I Damara je imala radosnu sigurnost da joj je ime zapisano u „knjizi života“. To je odlučujuće u pogledu vječnosti (vidi: Otkrivenje 20,12.15 ; 21,27).

Ne obazirući se na ta razdoblja neznanja, Bog sada zapovijeda svim ljudima posvuda da se pokaju: jer odredio je jedan u koji će pravedno suditi svemu svijetu po čovjeku kojega je odredio, po kojemu je svima dao jamstvo uskrisivši ga od mrtvih.

Djela 17,30.31

(zaključak)


Povezani članci

Učitavam....

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da je to vama u redu, ali možete odustati ako želite. U redu Pročitaj više

Također pročitajte
Dok sam čitao Psalam 13, bio sam potaknut da vam…