Budnost nije samo izvanjsko stanje čovjeka. Ono je stanje srca. Srca, koje je spremno za dolazak Gospodina koji će naš život ispuniti radošću.
Stoga se uspravite i podignite glave. I pazite na se. Budni budite i u svako doba molite. Dođi Gospodine Isuse!
Dok Bog želi vjerni ljudski par, kojem u obredu svete ženidbe nudi sveživotni blagoslov i potomstvo kroz daleka vremena, Sotona tu spolno povezujuću vjernost želi razvrgnuti pa suprotstaviti im zaposjednutu spolnost, tu bitnu vezu njihova jedinstva, ne bi li ih doveo do rastave braka. Zaluđujućim nadahnućem obrće im i pamet i srce od izvornog smisla i svete ljubavi prema međusobnoj nevjeri i mržnji, toj opakoj zarazi njegovog prokletstva.
Jedinstvenost ljudske naravi udvoje
Par počiva na sebedarnoj spolnoj razlici, na privlačnoj razdvojenosti jedinstvene ljudske naravi udvoje, što je mnogo više, šire i dublje od sasvim očite – ali komplementarne – razlike u tjelesnom obličju.
Zato oboje njih, iskonskim zovom na spolno sjedinjenje – što nadilazi smislenost, predviđanja, planove i moć pojedinačne ljudske pameti, teže k svome ispunjenju na mnogo dubljoj, višoj, široj i još k tome vječnoj ravni – za razliku od plitke, niske, uske i neumoljivo prolazne tjelesne razine što je svako malo nagriza tjeskoba. Nenasilnim Božjim zovom u sebi, u kojem je sva njihova sloboda, oni iz polovičnog ljudskog bića, zarobljenog u jednome tijelu, teže cjelovitom i vječnom čovjeku u braku. Čak i više od cjelovite svoje muško-ženske ljudske naravi, koja i nadalje ostaje oskudna, oni teže uzdići se kao sluge vječne Ljubavi u bogo-čovječju narav Kristovu. A kroz svetost braka ta ih čežnja Duhom Svetim vodi ka rađanju svoga čovječanstva i moralnoj brizi za sve ljude među kojima će živjeti njihovo potomstvo.
Sama tjelesnost to im ne omogućuje. Svjesni su da to ne mogu postići bez Boga u srcu. Zato mu se pri svakoj svojoj nemoći mole da im On izravno u njima dopunja taj nedostajući dio stvaranja koji će ih vječno radovati. Zato, potaknuti iskustvima njegove dobrote, žele da Bog trajno živi s njima i u njima i u sve većoj njihovoj obitelji i u svemu njihovom potomstvu do najdaljih vremena i sa svim ostalim ljudima na svijetu s kojima će baštiniti sve blagoslove zemlje, sunca i beskrajnih nebesa. Tu širinu ima bračna ljubav u sebi. To otajstvo u njima naziva se čovještvo. Samo Bog ga može dati uređena tako skladno da svi žive trajno zajedno ne potirući nikome slobodu.
Sotona smjera uništiti čovještvo
Da sve ovo spriječi, Sotona najprije smjera uništiti bračno zajedništvo, kako se mladenci ne bi sjedinili životvornom Božjom ljubavlju, nego njegovom podmuklom iluzijom nečeg što je prividno poželjnije i bolje pa da na temelju toga privida ljubavi mimo Božje volje i izvorno zadanog smisla samovoljno odlučuju o onome što ne spada na njih – o vlastitom smislu i životnom poslanju. Ako tako odluče živjeti, propast im je već na kućnom pragu.
Nadalje, zamračuje im i duh i dušu silom zmije sebičnosti koja gmiže u tjelesnoj strasti, da u takvom spolnom činu – poput zvijeri kad osvoji plijen – svatko od njih uživa nasamo. Da ne mari za dušu pokraj sebe, nego da se gordi nad njom poraženom kao da je pobjednik. Zla ga mašta odvraća od nježnosti pa ga činio surovim u tehnikama porno-silovanja. Nadahnjuje ga ohološću da uživa u umijeću svoga spolnog zavođenja, čime bližnjoj duši gazi dostojanstvo tako što je svodi na objekt požude.
A kad iziđu bez duhovnog i duševnog jedinstva iz tog seksualnog stroja pa oboje osjete kužni odraz prijevare u kojem se nije dogodilo ono postojano blaženstvo zbog čega su se dali razgolititi, nesreća je već na pomolu. Prijevara je među njima već podigla neprobojni zid. Nema više onog divnog pogleda. Nema više one blage riječi. Sve tada je odvratna rutina zbog čega je nepodnošljivo provoditi dane ispod istog krova. Učinak je Zloga postignut.
Crkva svojim učenjem nudi izlaz
Zato u ime Božje, sveta Crkva od svih krštenika zahtijeva bračnu vjernost i predbračnu čistoću, da doživotno s njima ostane sveta ljubav s Božjim blagoslovom, neiscrpni izvor radost i postojanog mira u obitelji. Koji poslušaju, tako im i bude.
A koji pristanu na ljubavničku laž, oni više nikoga ljubiti ne mogu. Još gore od tog, oni više ni ne traže Božji blagoslov. Kako u srcu im više nema radosti, zamjenjuju je usiljeno priglupim veseljem. Njihovu je obitelj napustio mir pa svi žele iz nje pobjeći.
Bez zajedništva u Duhu Božje ljubavi, od onog trena grješnog čina, nespojivi su njihovi svjetovi. I nije čudno što je tako, jer već od prvog zavodničkog susreta nevjerna je duša bila izazovno drukčija, a ne ista u uzvišenoj želji i životnoj nadi da bi mogli biti i ostati skupa.
Nakon onog – kako svijet govori: ‘vrućeg seksa’, odnosno ‘paklenoga’ – kako otvoreno kažu oni najžešći, ti borbeni partneri u spolnom rvanju ne ostaju u intimnom jedinstvu, jer jedinstvo ne poznaje nasilje ni njegovu zamornu strast. Čim im ona iziđe iz tijela, srca su im beskrajno daleka. Od tog trena postali su stranci što ne znaju kud bi sa sobom.
Nova zamka
I na tom koraku Sotona im stavlja novu zamku. Ovisničkom spolnom strastvenošću nastoji postići to da im onaj bez Boga nezadovoljeni pokretački ljudski nedostatak okrene u pravcu mijenjanja i gomilanja seksualnih partnera. A to znači k pošasti rastave brakova što ih redovito prate psovke, svađe, proklinjanja, tuče i ubojstva. Na taj način požar bluda zapaljuje sav svijet.
O tom zorno svjedoči među poganima na sve strane jednako popularna ljubavnička poezija i ljubavnički romani. Sva se ta njihova takozvana lijepa književnost proteže od strasti do plača, od seksa do nasilja i groba. Nitko u njoj ne osvrće se na Boga ni djecu. Nema u njoj stvaralačkog rada da bi ikom bio od koristi. Nema u njoj roda ni naroda. Ona i pjeva i priča o nesretno propaloj ljubavi i o slijepoj strasti što jedino uspijeva pomračiti um da seksualno roblje ne prepozna svoj pogubni put.
U svetom braku Božjom ljubavlju njih se dvoje međusobno u sve dane savršeno poslužuju vjernim sebedarjem. I povrh toga još žrtvuju se jednako nesebično za sve brojnije svoje potomstvo. Za takvu žrtvu njima iz Božjeg srca sva potrebna snaga dotječe. Zato mu se mole ustrajno. I što je više u njihovim srcima svetog sebedarja, to je manje grube sebičnosti. Sve više nalikuju Raspetome kad se na vlastitom križnom putu predaju i posvećuju istoj svetoj ljubavi. Poput njega, ni oni se na patnje ne žale jer iz pokorničkog iskustva postaje im jasno što znači kad im reče da je njegov jaram sladak i da mu je breme lako. Jer zaista je slatko ljubiti i lako je ljubeći nositi svoj križ.
Sotonina ponuda i Božji sud
Umjesto sjedinjujuće i životvorne svete ljubavi, Sotona do kultne razine uzvisuje, nudi i pri isteku Božjeg dopuštenja obvezuje čitav svijet na samodostatni ‘seks bez obveza’, što će reći bez vjernosti i potomstva, odnosno bez braka i obitelji. I zaista, kako taj ‘seks’ ne mari za dušu bližnjega ni vlastiti vječni život, nakon kratkotrajnog divljanja u strasti – jedno drugo, a i svoju djecu odbacuju u potrazi za izazovom bilo kakvog novijega tjelesnog užitka u kojem će se – pod prisilom njegovoga zločinačkog straha – redovito kloniti začeća, a na kraju svjesno započeti pokolj nevine dječice; kontracepcijom, abortusom i svim ostalim takozvanim stilovima života do istospolnih tvorevina iz kojih se pouzdano čovjek više neće moći ni začeti.
Za razliku od životnog poretka našeg vječno dobrog Stvoritelja, u posljednjoj kušnji čovječanstva, kad mu bude vrijeme na isteku, preko svoga sina Antikrista i svoje Velike Bludnice sa tri ona njegova najokrutnija zatornika ljudskog roda, od Boga mu je bilo dopušteno da oblikuje svoj novi svjetski poredak. Zapravo onaj isti što ga je s početka ponudio Evi.
To dopuštenje je Bogu potrebno da taj poredak odijeli svete od prokletih, da iz progonstva Crkva iziđe očišćena od svakog otpada kako bi mogao započeti sud. Jer nijedan pa ni Božji sud ne započinje dok se neki zločin ne dogodi.
piše portal: Žena vrsna
