Poznata nam je iz Biblije Juda Iškariotski apostol koji je hodao sa Isusom cijelog svog života i na kraju je izgubio milost koju je mogao dobiti.
Ti kaza.”
Djela apostolska navode kako je Juda „stekao predio cijenom nepravednosti“. Odabirući Judinu zamjenu, jedanaestorica apostola govore :
“Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto“.
Evanđelje po Ivanu (Iv 17, 12) donosi Isusove riječi upućene Judi tijekom njegove molitve prije uhićenja:
“Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni“
Juda nikada nije bio pravi kršćanin. Stoga nikada nije izgubio svoje spasenje. Ali, neki vjeruju kako je on bio učenik i izabran od strane Isusa, onda je morao biti pravi vjernik. Međutim, smatramo da to nije slučaj. Pogledajmo što je Isus rekao.
Ivan 6:64-65, “ ‘Ali ima nekih među vama koji ne vjeruju.’ Jer Isus je od početka znao tko su oni koji ne vjeruju i tko će ga izdati. 65 I reče: ‘ Zato sam ti rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.’ “
Iz Kristovih riječi vidimo da je znao tko će ga izdati, te ga pridružuje onima koji od početka nisu vjerovali . To znači da Juda nikada nije bio istinski vjernik u Krista. Naravno, znamo da je vjerovao da Isus živi jer je hodao i razgovarao s njim. Juda nije vjerovao da je Isus onaj za koga se predstavljao, Bog u tijelu (Ivan 8:24, 58; 10:30-33). On nije potvrdio pravo Kristovo mesijanstvo.
Nadalje, iz dvije stvari koje je Isus rekao možemo naučiti da nije moguće izgubiti svoje spasenje. Pogledajmo.
Ivan 8:29, “I Onaj koji me posla sa mnom je; Nije Me ostavio samog, jer JA UVIJEK RADIM STVARI KOJE SE NJEMU MILE.”
Ivan 6:39, “A OVO JE VOLJA ONOGA KOJI ME POSLA: DA OD SVEGA ŠTO MI JE DAO NIŠTA NE GUBIM, nego da to uskrisim u posljednji dan.” (Dodana velika slova)
Jasno možemo vidjeti da Isus uvijek vrši volju Očevu (Ivan 8,29). Isus je također rekao, u Ivanu 6:39, da on uvijek vrši Očevu volju, a to je da Isus nikoga ne izgubi, a oni koji su dani Isusu bit će podignuti (u slavu). Dakle, ne može biti da itko izgubi svoje spasenje jer bi to značilo da je Isus nekoga izgubio.
Oni koji su istinski spašeni ne mogu izgubiti svoje spasenje. Možemo zaključiti da Juda nikada nije bio spašen od onoga što je Isus rekao u Ivanu 6:64-65, kao i drugih stihova o našoj sigurnosti u njemu.
Također, samo da bude jasno, Isus je osudio Judu.
Matej 26:24, “Sin Čovječji ima otići, kao što je pisano za njega; ali jao onom čovjeku koji izda Sina Čovječjega! Bilo bi dobro za tog čovjeka da se nije rodio.”
“Novi zavjet nam ne govori u puno riječi da je neka određena osoba u paklu. Ali nekoliko se izjava o Judi teško može drugačije protumačiti.
Isus kaže da je sačuvao sve one koje mu je Otac dao osim sina propasti (Iv 17,12). Na drugom mjestu Isus naziva Judu đavlom (Iv 6,70), a opet o njemu kaže: ‘Bilo bi bolje za tog čovjeka da se ni rodio nije’ (Mt 26, 24;
Mk 14, 21). (…) Teško može biti istinita izjava da je Juda među spašenima. Mnogi svetci i naučitelji Crkve, uključujući sv. Augustina i sv. Tomu Akvinskog, uzeli su kao istinu da je Juda bio osuđen. Neki crkveni oci stavljaju Neronovo ime u isto odabrano društvo, ali ne daju dugačak popis imena, kao što bi to učinio Dante.”
Izvor: CARM
