Svi se pitamo kako će izgledati život u nebu, koliko ćemo imati godimo i kako to izgleda?
Marija: “Bilo je to u kući Jakova… Kao da gledate film na platnu ili gledate kroz prozor. Vidio sam viziju. Ja zapravo nisam bio tamo kao drugi vidioci…Nikad prije nisam vidio takvu sliku; nitko ne može ni zamisliti kako to izgleda…ljudi su bili oko cvijeća. Svi su bili istih godina. Nitko na nebu nije stariji od Kristovih godina . (Isus je imao 33 godine kada je razapet.) Ljudi na nebu su bili puni radosti i svi zahvaljuju na darovima koje im je Bog dao. Svakim danom shvaćaju koliku ljubav Bog ima za njih… Bilo je mnoštvo ljudi.”
Marija: “Imala sam viziju neba, ali Jakov i Vicka su zapravo tamo odvedeni.
Pitanje: “Kada ste vidjeli viziju, jeste li bili u župnoj sobi? ili gdje?
Pitanje: “Vicka, pričaj nam o raju
Vicka: „Nebo je ogroman prostor i ima sjajnu svjetlost koja ga ne napušta. To je život kakav ne poznajemo ovdje na zemlji. Vidjeli smo ljude odjevene u sive, ružičaste i žute haljine. Hodali su, molili i pjevali. Iznad njih su letjeli mali anđeli. Blažena nam je Majka pokazala koliko su ti ljudi sretni.
Pitanje: Kako ste mogli reći da su sretni?
Vicka: “Vidi se to na njihovim licima. Ali nemoguće je riječima opisati veliku sreću koju sam vidio na nebu… U raju, kad je Blažena Majka prošla, svi su joj se odazvali, a i ona njima. Došlo je do prepoznavanja među njima… Stajali su tamo i komunicirali s Njom, kao u tunelu, samo što to nije bilo baš kao tunel, ali tunel je najbliža usporedba. Ljudi su molili, pjevali, gledali… Ljudi na nebu poznaju apsolutnu puninu stvorenog bića.
Pitanje: “Koliko ste dugo bili tamo?
Vicka: “Možda dvadeset minuta.
Pitanje: “…Jesu li ljudi razgovarali s vama?
Vicka: “Bilo je vrlo neobično. Govorili su, ali ja ih nisam razumio… Ljudi su bili u malim grupama. Bio sam kod Jakova i Blažene Majke. Razgovarali smo međusobno, ali ni s kim drugim nije bilo komunikacije. O tamošnjim ljudima Blažena nam je Majka rekla samo: ‘Vidite li kako su ljudi koji su u nebu sretni?’
