Znamo kamo nas taj put vodi. I znamo tko nas ondje očekuje u svojim stanovima. Na svijetu smo da bismo jednom bili u zajedništvu s Gospodinom.
Doći će vrijeme kad nas ne će biti, kad ne će biti više ni slike o nama u onima koji dolaze iza nas. Korizma nam svaki dan treba, ne samo ispred Uskrsa, nego uvijek postite jel to je Bogatstvo koje Gospodin traži.
Ono što vrijedi za cijeli Božji narod, za Crkvu, vrijedi poglavito i za pojedinca u njoj, u čvrstoj vjeri da će sam Gospodin, koji se za nas predao, učiniti nas svetima i čistima u vodenoj kupelji riječju, da nas sebi privede nakićene, bez ljage ili bore ili nečega tomu slična, da štoviše budemo sveti i bez mane (usp. Ef 5,26.27).
Ima li ljepše utjehe za nas, za naše pokojne? Treba samo otvoriti Božju riječ, riznicu Crkve, vjerovati i moliti, napose ovih dana kad se podvlače godišnji računi. Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce, te da nas oni koji su ispred nas otišli Ocu u vječnost dočekaju s onu stranu s dobrodošlicom i dovedu nas zajedničkome Ocu. Piše portal: Book.hr
Sve zemaljsko će nestati, ali mi ćemo živjeti dalje, po snazi Duha Svetoga. Gospodin nas poziva da u ovom vremenu razmišljamo o prolaznosti svih stvari (posao, kuća, ljepota, bogatstvo…) i rastemo u našoj osobnosti.
Ona je skrivena u Kristu, ona je dah Božji. Ovo je vrijeme za osobnu duhovnu obnovu. Mali savjet oca Jamesa: Pokušajte se pronaći, provodite vrijeme u tišini. U nastavku poslušajte nagovor u cijelosti:
Za takav početak u životu nikad nije kasno. Ići u susret novomu životu, uvježbavati se za susret s Gospodinom. Nitko nije nepodoban, svi su talenti pohranjeni u nas u činu krštenja. Što drugo znači taj životni odsječak nego uvježbavanje u hvalospjev Gospodinu, u vječno aleluja koje odzvanja svu vječnost u dvorima Gospodnjim. Blaženi koji prebivaju u Domu tvome, Gospodine. Blaženi koji te neprestano slave i hvale!
Blaženi koji crpe snagu kod Tebe dok se spremaju na daleki put. Prolaze li suhom dolinom, sve im se pretvara u izvor, rana je kiša obiljem blagoslova ogrće. Stupaju s trajno novom snagom dok ne ugledaju Boga na njegovoj Svetoj gori. Tako opijeva psalmist (Ps 84) sreću onih koji se zapućuju služiti Gospodinu. Pjesma je to svih koji su na Gospodnjem putu. Tko to pak od nas nije unovačen i tko se ne sprema služiti Gospodinu?
Gledaj da sad gledaš na Boga moli se i živi sveto, odrekni se onoga što ne valja a prihvatiti radost i život.
